Talmud
(hebr. studij, proučavanje), religiozni-moralni zakoni postkršć. judaizma,
stvaran između II. i IV. st.
Talmud
je zapravo zbirka komentara sastavljenih na osnovi različitih tumačenja
Biblije, ali sadržava opsežnu građu o religioznim i svijetovnim običajima
Židova, a i o elementima teologije, etike, agronomije itd.
Talmud
je zbornik zakonskih prijedloga s opisom diskusija o njima, zakona, riješenja i
naredaba Sanhedrina, židovskog i palestinskog patrijarha pod rimskom
okupacijom, predstavnika babilonskih akademija i rabinskih autoriteta.
Talmud
je regulirao način života postbiblijskog judaizma sve do emancipacije. U užem
smislu Talmud je zajednički naziv za dva djela, od kojih je jedno Mišna, a
drugo Gemara, komentar Mišne čiji su autori Amorejci.
Talmud
je igrao značajnu ulogu u čuvanju žid. nacionalnog jedinstva u dijaspori; zbog
strogosti i moralističke pedantnosti naglašenog judeocentričkog stava oštre
opozicije protiv prozelitskih nastojanja krešćanstva.
Talmud
je stoljećima bio napadan, klevetan, a i krivotvoren unutar i izvan judeizma.
Protivnici Talmuda unutar židovstva bili su sekta karaita.
Talmud
je bio progonjen i od crkvenih organa i od državnih vlasti, počev od Bizanta do
hitlerovske Njemačke. Odluka pape Klementa IV o spaljivanju Talmuda u
Španjolskoj, koja je zamjenjena cenzuriranjem teksta, stvorena je na podstrek
židovskog apostate Pabla Cristianija. Propagandi za spaljivanje Talmuda koju je
promicao obraćenik J. Pfefferkorn, odupro se istaknuti hebreist J. Reuchlin. U
tom je sporu 1517. g. sudjelovao kao stručnjak i hebraist i naš humanist J.
Dragišić, koji je u raspravi u potpunosti prihvatio Reuchlinove teze o Talmudu.
Dragišić je bio odgojitelj G. Medicija, kasnijeg pape Leona X koji je dozvolio
izdavaču Blombergu da u Veneciji 1520 tiska, kompletni babilonski, a 1523.
kompletni palestinski Talmud.
Talmud
je ponovo bio spaljivan u Rimu 1553. i 1601. Dolaskom Turaka na Balkan prestala
su sva proganjanja Talmuda i srodnih židovskih knjiga.