Grčka Književnost

.





-
veliko značenje – epika, lirika, drama,
tragedija, komedija nastali u Grčkoj


-
8.st.pr.Kr – 1.st.pr.Kr.








1. ARHAJSKO RAZDOBLJE (750.-450.)


-
većinom usmena književnost


-
glavno: ep i lirske vrste, mitovi


-
lirika: elegija, jamb, melika (ima glazbenu
pratnju lire, lirika u užem smislu) – 6.stoljeće


-
HOMER: Ilijada i Odiseja





2. KLASIČNO RAZDOBLJE (450. – 323.)


-
procvat Atenske demokracije i smrt Aleksandra V.



-
dramske vrste nadjačavaju ep


-
u drami se dotiču ključna pitanja čovjekova
postojanja


-
Tragedija: Eshil, Sofoklo, Euripid


-
Komedija: Aristofan, Menandar


-
Povjesničari – Herodot, Tukidid


-
Govornici – Demosten


-
Filozofi: Platon, Aristotel





3. HELENISTIČKO RAZDOBLJE (323. – 30.)


-
od smrti Aleksandra do propasti Egipta


-
mjesto epa zauzima manji epilij


-
pojavljuju se pastirske pjesme (pastorale)


-
najpopularniji oblik epigram (Marcijal)





4. CARSKO (RIMSKO) RAZDOBLJE (30. – 6.st.)


-
jedina novost – roman (najpoznatiji romanopisac
Longo)


-
basne (Ezop)





DJELA:


-
ALKEJ
– Lađi:


o Glavni
predstavnik monodijske melike (solo pjevanje uz pratnju lire)


o Lirska
domoljubna pjesma


o Lađa
= država pred raspadom


o Slobodan
stih, anafora, inverzija


o alkejska strofa – 2 jedanaesterca, deveterac,
pa deseterac


-
PINDAR
– Pjesnik o ratu:


o Najveći
predstavnik grčke i korske lirike


-
SAPFA
– Ljubavna strast:


o safička strofa – 3 jedanaesterca i 1 peterac


-
ANAKREONT
– Pijuckajmo zajedno:


o anakreontska poezija – (epikurejska, prema
Epikuru) – slavi životne radosti i vino





HOMER:


-
Ilijada–
ne ću posebno obrađivat, treba pročitat, važni pojmovi: ep, epika, invokacija,
in medias res, sredstva retardacije, motiv – srdžba, odnos bogovi-ljudi,
daktilski heksametar, 10.godina Trojanskog rata, 24 pjevanja, ratnički ep, tj.
epopeja





PRVO
PJEVANJE (I.)


-
Razorivši jedan
grad u borbi protiv trojanskih saveznika Ahil je u ropstvo poveo i kćerku
Apolonova svećenika Hrisa. Ona je pripala kralju Agamemnonu. Njezin otac donio
je otkupninu ne bi li mu Agamemnon vratio kćer. Nakon pogrdnog odbijanja
svećenik Hriso zamoli njegovog zaštitnika boga Apolona da kazni Ahejce. Apolon
usliša Hrisovu molitvu i pošalje svoje nevidljive strijele. Tko god bi bio
pogođen umro bi od kuge. Devet dana padale su strijele po Ahejcima. Zbog tog
napada boga Apolona sazvana je Narodna skupština na kojoj Agamemnon sazna uzrok
Apolonove ljutnje, te u zamjenu za svećenikovu kćer on traži Ahilovu robinju
Briseidu, što je razljutilo Ahila koji više ne želi pomagati ahejskoj vojsci.
Nakon što mu je oduzeta Briseida Ahil tužno zaziva majku Tetidu i moli je za
pomoć. Kako bi mu pomogla, Tetida odlazi na Olimp i žali se Zeusu zbog svog
sina Ahila. Zeus odluči kazniti Ahejce neuspjehom u njihovom boju protiv
Trojanaca, no na tu Zeusovu odluku božica Hera, Zeusova žena strašno se pobuni
jer ona ljubi Ahejce a mrzi Trojance, ali Zeus ne odustaje od svoje odluke





ŠESTO PJEVANJE (VI.)


-
Ahejci jačaju i
pobjeđuju Trojance koji su stjerani sve do zidina Troje. Hektor kaže majci
Hekabi neka ona i druge žene idu u hram boginje Atene uz prinos potrebnih
žrtava i neka je mole za pomoć, da ih obrani od Ahejaca, a posebno od junaka
Diomeda i strašnog Ahileja. Stoga su one krenule. Na bojišnici, iz dviju vojska
izlaze junaci, grčki Diomed i trojanski Glauk. Žele se boriti jedan protiv
drugog ali se prepoznaju kao unuci dvojice junaka, pobratima. Stoga odustaju od
borbe i prijateljski se razilaze. Hektor odlazi kod svoje žene Andromahe i
oprašta se s njom prije nego otiđe u boj. Hektor i njegov brat Paris odlaze u
boj





ŠESNAESTO
PJEVANJE (XVI.)


-
Nakon što su izgubili sve junake Ahejci su se našli u veoma teškoj
situaciji i bili su pred porazom, te Patroklo moli Ahileja da mu pomogne ili da
ga pusti da vojska predvođena njim napadne Trojance. Ahilej ga pusti i da mu
svoje oružje pridruživši mu Mirmidonce, no preporuči mu da se odmah vrati čim
otjera Trojance od lađa zato da se ne bi bogovi naljutili. Vidjevši Patrokla u
Ahilejevom oružju s Mirmidoncima Trojanci su pobježali misleći da je to Ahilej.
Patroklo je junački s vojskom udario na Trojance te ubije vojvodu Sarpendona,
te pokuša osvojiti i Troju. Došavši pred zidine grada pokušao je popeti se na
gradske zidine i tri puta ga Apolon odgurne. Četvrti puta Apolon ga oštro
upozori te se Patroklo povuče od straha prema Apolonovom gnjevu. Apolon
nagovori Hektora da krene u napad. U borbi između Patrokla i Hektora Apolon
udari Patrokla u leđa te ga onesvijesti. Patrokla je prvi ranio Euforo kopljem
u leđa. Patroklo teško ranjen jedva se dovuče do svoje čete, te pade na pod i
Hektor ga ubije.





OSAMNAESTO
PJEVANJE (XVIII.)


-
Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i tuguje za
prijateljem. To čuje njegova majka Tetida i dođe utješiti sina, te mu kaže da
ne ide u boj bez oružja jer će ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje.
Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje. Hefest
pristaje i počne kovati novo oružje. Te noći Trojanci još jednom pokušaju oteti
Patroklovo tijelo, ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se
samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplašili. Ahilej se prošeta opkopom,
a Trojanci uplašeni bježe, pa Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju.
Spustila se noć i Trojanci vijećaju. Pulidamas, prorok, predlaže da se preko
noći svi vrate u grad, jer bi inače bili previše izloženi, s obzirom na to da
se Ahilej vratio. Hektor i ostali ljudi, nisu željeli poslušati njegov pametni
savjet, već su ostali vani





DVADESETČETVRTO
PJEVANJE (XXIV.)


-
Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuče
Hektorovo tijelo oko njegova groba. Bogovima
to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju,
da mu kaže da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu pošalje Prijamu da mu kaže da otkupi
Hektorovo tijelo. Prijam s kolima dolazi
u ahejski tabor, gdje moli Ahileja da mu
preda sinovo tijelo za bogate darove. Ahilej
pristaje, te Prijam ostaje preko noći i
ujutro se vraća u Troju sa sinovim tijelom. Trojanci
oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomači





-
Odiseja
- vrsta – avanturistički ep/epopeja, daktilski heksametar, 24 pjevanja, prvih
12 Odisejev povratak kući, drugih 12 osveta proscima i združivanje s Penelopom,
nakon Trojanskog rata, mirno doba





PRVO PJEVANJE (I.)


-
počinje zazivom muze odnosno invokacijom


-
bogovi vijećaju i slože se da bi se Odisej
trebao vratiti kući u rodnu Itaku


-
nakon toga Atena otiđe do Itake prerušena u
Mentora kralja Tafskog i kaže Telemahu,Odisejevu sinu, da zaprijeti proscima
koji troše njegovu imovinu i onda neka se zaputi u Pil k Nestoru i u Spartu k
Menelaju pitati za oca


-
navečer se prosci raziđu, a Telemah također ode
na spavanje





DEVETNAESTO PJEVANJE (XIX.)


-
Odisej je ostao u dvorani da čeka Penelopu.
Penelopa siđe iz svoje sobe i sjedne na stolicu kraj ognjišta. Došle su i
sluškinje da raspreme stolove i pobrinule su se da ponovo bude svjetla i
topline. Sluškinja Melanta stane po drugi put grditi Odiseja. Ona ga stade
tjerati iz dvora. Na to Odisej odgovori “Kako bi ti bilo kad bi i tebe bogovi
kaznili? ” Kad je Penelopa čula razgovor izgrdi sluškinju i stadoše razgovarati
o svome mužu kojeg čeka već mnoštvo godina ( nije znala da taj muž kojeg tako
dugo čeka stoji ispred nje ). Odisej joj počne opisivati nestvarne događaje kao
ugošćivanje na otoku Kreti. Opisao je vrlo detaljno njegovu odjeću. Penelopa je
samo plakala. Penelopa tako ugosti svog prijašnjeg muža ne znajući zapravo da
je to on. Ona mu ponudi i pranje nogu ali on prista samo pod uvjetom da to bude
jedna starija sluškinja. Pri pranju nogu stara dadilja prepozna Odiseja po
ožiljku iznad desnog koljena. Vepar je zadro zubom u meso Odiseju već u mladim
danima. Odisej je zamolio dadilju de ne oda njegovu pravu ličnost jer bi moglo
doći do ozbiljnih problema. Starica uzme novu vodu i ne proizusti ni jednu
riječ. Nakon toga Odisej ponovo započne pričati s Penelopom koja mu govori o
jednom snu u kojem vidi skori dolazak muža. Kraljica na kraju razgovora zaželi
strancu laku noć i ode u svoje odaje.





DVADESETPRVO PJEVANJE (XXI.)


-
Penelopa uze lijepi mjedeni ključ s bjelokosnom
drškom i ode uz pratnju sluga po Odisejev luk i tobolac ( spremište za strijele
). Penelopa izjavljuje da će oženiti samo onoga koji će uspjeti nategnuti
Odisejev luk i čija će strijela proći kroz svih dvanaest sjekira. Junački
prosci stadoše gledati luk sa zaprepaštenjem. Antinoj predlaže redoslijed kojim
će prosci pokušati nategnuti luk i čija će strijela proći svih dvanaest
sjekira. Odisej priznaje smo govedaru i svinjaru svoju pravu ličnost kako bi od
njih dobio pomoć da pokuša i on to učiniti. Niti jedan prosac nije uspio
izvršiti zadani zadatak. Odisej moli jedan pokušaj ali mu se svi protive. Na
kraju Odisej svojom lukavošću i pomoću svoga sina Telemaha uspijeva dobiti
jedan pokušaj. Niti jedan junački prosioc ne vjeruje u njegovu snagu i
uspješnost. Odisej bez ikakve veće muke nategne luk uz veliko očaranje
prosilaca postavi strijelu i razapne ju kroz svih dvanaest sjekira. Odisej
namigne sinu da dođe do oca s oružjem kako ga ne bi nitko mogao napasti. Odisej
tako započinje večeru.





TRAGEDIJA:



-
Najveći tragičari: Eshil, Sofoklo, Euripid





ESHIL:


-
uvodi drugog
glumca


-
smanjuje ulogu kora


-
pojačao značenje dijaloga


-
jednostavna radnja, dosta statična


-
svečan i ozbiljan stil sa puno metafora, duboko
žaljenje nad sudbinom junaka


-
idealizirani likovi


OKOVANI
PROMETEJ


-
jedini sačuvani dio trilogije o Prometeju


-
obrađuje mit o titanu koji je pomogao Zeusu u
borbi protiv starog poretka, ali mu se usprotivio kad je shvatio da se Zeus
pretvara u tiranina


-
radnja se odvija među bogovima (čak su i zbor
Okeanide, kćeri boga Okeana)


-
zbog toga ima prenaglašeno uzvišen stil


-
osnovni sukob: tiranija vs. pravda, nasilje vs.
ljubav


-
nema prave radnje jer je glavni lik okovan za
stijenu


-
Prometej samo iznosi svoje misli i priča s
likovima


-
najdirljiviji lik je Ija, koju je obljubio
Zeus,a ljubomorna Hera ju je pretvorila u kravu koju proganjaju obadi


-
na kraju Prometej umire ali moralno pobjeđuje je
ipak ostao nepokolebljiv u svojim stajalištima





SOFOKLO:


-
uvodi trećeg
glumca


-
pojačava dramsku radnju


-
smanjuje ulogu kora


-
povećava broj koreuta na 15


-
piše prve sadržajno nepovezane (anorganske)
trilogije


-
junaci nisu više pod upravom bogova, nego donose
vlastite odluke


-
harmonična kompozicija, jasni karakteri, visoki
etički principi, duboka humanost


KRALJ
EDIP


-
najpoznatija i najslavnija grčka tragedija


-
obrađuje mit o tebanskom kralju Edipu kojem su
bogovi predodredili sudbinu još prije rođenja


-
zadire u jedno od osnovnih pitanja čovječanstva
– pitanje „pravednog grješnika“


-
veličina Edipa leži u tome što i kad sazna za
grozotu koju je napravio, ima toliko moralne snage da i dalje traga za istinom
bez obzira na posljedice


-
kad na koncu saznaje da je ipak kriv, sam sebi
nametne kaznu


-
bježeći pred proročanstvom (ubiti oca, ženiti
mamu), odlazi iz Korinta u Tebu, gdje uništava Sfingu i za nagradu dobiva Tebu
i Jokastu (mamu) za ženu


-
traga za ubojicom Laja, Jokastina muža, svoga
oca i shvaća da je Laj ubijen na mjestu gdje je on ubio jednog starca


-
shvaća da mu je Laj otac a Jokasta majka, kažnjava
se i iskopa si oči


-
ANTIGONA


-
Edipovi sinovi Eteoklo i Polinik su se pobili
oko vlasti. Eteoklo je dobio pošten pokop, a Polinika nisu smatrali junakom te
ga nisu ni pokopali


-
Edipove kćeri Antigona i Izmena su ogorčene, a
molbe su im odbijene i Antigona odluči nešto poduzeti, Izmenu je strah zakona,


-
Antigona dostojno pokapa brata, a Kreont (Edipov
brat, otac Hemona, Antigonina zaručnika) sazna što je ona napravila i naredi
joj kaznu


-
Antigonu živu zakopaju u grobnicu te ona umire,
nakon čega se i Hemon ubija, nakon čega se i njegova majka Euridika također
ubija


-
Kreont ostaje sam i shvaća da je on svemu kriv i
da je on postupio drugačije i da nije odbio Antigonine molbe, svi bi bili živi.

Grčka ili helenska književnost, najstarija je i
najizvornija od svih europskih književnosti. Grčka književnost započinje s
Homerom prije nove ere i traje do 529. g. n. e. kad car Justinijan zatvara
filozofsku školu u Ateni. U vremenskom rasponu od 30 stoljeća stvarali su mnogi
pjesnici i prozni pisci koji su jezikom i kulturom Grci, ali nisu svi bili
rodom Grci. Osvajanja Aleksandra Makedonskog proširili su Grčki jezik i kulturu
izvan granica Helade. To su glavni gradovi Aleksandrovih naslijednika
(Aleksandrija, Antohija, Pergan), postali su veća središta grčke civilizacije.
Grčku književnost možemo podijeliti na:


1.
klasično razdoblje (od Homera do kraja stoljeća)


2.
Helenističko razdoblje (od 3. st. pr. Kr. do cara
Justinijana, 529. n.e.)





U prvom razdoblju 3. st. prevladava poezija, a u
drugom veću važnost dobiva proza. Najstarija sačuvana djela Grčke književnosti
su Homerovi junački epovi “Ilijada” i “Odiseja”. Homer je izvršio jak utjecaj
na svu kasniju Grčku poeziju. Bio je kod kasnijih pokoljenja toliko cijenjen da
su ga smatrali autoritetom i arbitrom čak i u spornim pitanjima u znanosti.
Homerova je umjetnost po svojoj usmjerenosti realistična, ali je to elementarni
primitivni realizam. Homerovi spojevi razvijaju opsežnu galeriju individualnih
karaktera. Prvi od grčkih pjesnika koji piše jezikom Homerova epa na europskom
tlu je Hesiod (“Teoganija”;”Poslovi i dani”). Homerovi epovi pisani su stilom
koji se zove heksatetar što znači šestomjer. Taj se stih sastoji iz šest stopa
ili mjera. U prvo razdoblje grčke književnosti spada i procvat lirske poezije.
Sva poezija iz helenskoga razdoblja prigodna je. Rađena je iz svakodnevnog
života, bila je namijenjena životu. U helenističko doba poezija nije više tako
usko povezana sa svakodnevnim životom, jer su pjesme u većoj mjeri bile
određene za čitanje, a ne za javno pjevanje i recitiranje. Helensko razdoblje
neki dijele na:

• Jonsko (od prvih početaka do 480 kad poslje bitke
  kod Salamine raste moć Atene)
  
• Atičko (5. i 4. stoljeće do smrti Aleksandra godine
  325 p.n.e.)
  

Naziv “Jonsko”
nije baš najsretniji. Iako je u to doba josko pleme cvatu književnosti
pridonijelo više od drugih, ipak ne smijemo zaboraviti i bogat doprinos ostalih
plemena. Naziv “Atičko” ima doduše opravdanje u tome što je Atenska država u to
vrijeme dostigla vrhunac političke moći, a književnost i umjetnost najveći
procvat u Ateni, ali stvara i određene neprilike. Tako bi Pinder koji je umro
442. godine pripada u atičko razdoblje, a značajke njegove poezije svrstavaju
ga u ranije doba. Helensko razdoblje možemo podijeliti na:

• predklsično (od prvog početka do kraja 6. st.)
  
• klsično (5. i 4. stoljeće)
  

Manja dioba zadaje dioba
helenističkog razdoblja. Ona se može podijeliti na:

• Aleksandrijsko razdoblje (3. i 2. st. kad je
  najveće središte grčke kulture Aleksandrija; to razdoblje ide od 30. g.
  p.n.e. kad Egipat postaje rimskom provincijom)
  
• Rimsko razdoblje (od 30. g. p.n.e. do 529. g. p.n.
  e.)
  

U prvo razdoblje grčke
književnosti spada i procvat lirske poezije. Naziv lirika primjenjivao se na
one oblike pjesama što su se izvodile uz pratnju glazbala sa žicama, u prvom
redu lire, što ga mit pripisuje bogu Hormu. Nastala je iz bogoslužne i obredne
folklorne pjesme. Elegrija i Jakub, grčka melika (monodijska lirika).
Anakreout, pjesnik ljubavi, vina i svake životne radosti ima utjecaj na kasniju
liriku. Korska lirika uz pratnju lire ili kitare plešući izvodili muški i
ženski zborovi. U razdoblju materijalnog blagostanja i naglog uspona atenske
robovlasničke demokracije nastaje (u Ateni) tragedija. Tragedija je najveći
umjetnički domet grdna duha. Razvila se iz ditiramba, korske pjesme u čast boga
Dioniza. Redovno uzima građu iz mita, a nekad samo iz povijesti. (Eshil,
Sofoklo, Euripid). Komedija (atička), (Krafin, Eupolis, Aristofan) se obilno služila
demokratskom slobodom, izvrgavala ruglo i nemilice žigosala politički,
društveni i književni život tadašnje Atene. Prozna djela (medicinski spisi
Hipokratovi, povijest Herodota).

Grčka tragedija





Razvoj grčke tragedije





Grčka
tragedija razvila se iz ditiramba – pjesme u čast boga Dioniza. U tim je
pjesmama:


-
zbor najprije pjevao i plesao uz glazbenu pratnju frule


-
članovi zbora zatim su se počeli maskirati


-
smatra se da je Tespis 534. g. uveo prvog glumca, što
je začetak tragedije





Svrha tragedije





Aristotel (filozof i teoretičar
tragedije) smatra da je svrha tragedije izazvati strah i sažaljenje u
gledatelja i na taj način pročistiti njihove osjećaje. To pročišćenje osjećaja
on naziva katarzom.





Dijelovi grčke tragedije





Dijelovi grčke tragedije su:


a)
prolog – dio koji prethodi ulasku kora u orkestru, a
sastoji se od monologa ili dijaloga


b)
parod – pristupna pjesma koju kor pjeva ulazeći u
orkestru


c)
epizodij – sve što glumac govori ili čini između dviju
korskih pjesama


d)
stasim – stojeća pjesma kora


e)
eksod – završni dio tragedije u kojemu kor i glumci
napuštaju orkestru





Najznačajniji grčki tragičari





a)
Eshil (525. – 456. pr. Kr.) – uvodi drugoga glumca; kor
je u njegovo vrijeme imao 12 koreuta. Eshil je autor trilogije o Prometeju.
Napisao je devedesetak drama (70 tragedija i 20 satirskih igara), a sačuvano je
samo 7 tragedija.


b)
Sofoklo (496. – 406. pr. Kr.) – uvodi trećega glumca i
povećava broj koreuta sa 12 na 15. U Sofoklovo vrijeme trilogije više nisu
tematski povezane. Sofoklo je napisao 123 drame, a sačuvano ih je 7.
Najpoznatije su Kralj Edip, Antigona i Elektra??


c)
Euripid (485. 406. g. pr. Kr.) – napisao je devedesetak
tragedija, a sačuvano ih je 17. Najpoznatije su Medeja, Elektra?? i Ifigenija u
Tauridi

Stara grčka književnost







PERIODIZACIJA (RAZDOBLJA)
GRČKE KNJIŽEVNOSTI:

1. arhajsko (oko 750.pr.Kr. - 450.pr.Kr.)

2. klasično (oko 450. - 323.pr.Kr.)

3. helenističko (323. - oko 30.pr.Kr.)

4. carsko (oko 30.pr.Kr. - 6.st.)



ARHAJSKO RAZDOBLJE - iako je pismo poznato književnost je uglavnom
usmena što znači da se pri nastajanju djelo ne zapisuje, nego pamti. Takva
umjetnina nema stalan oblik nego se mijenja od izvedbe do izvedbe.

- književne vrste: ep, lirske pjesme društvenog karaktera

- predstavnici: Homer, Hesiod, Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar, Teokrit



KLASIČNO RAZDOBLJE - omeđeno je dvjema važnim političkim činjenicama:
procvatom atenske demokracije i smrću Aleksandra Velikog

- književne vrste: drama (tragedija) i umjetnička proza (povijesni dokumenti,
povijesna proza, putopis, novelistika, filozofski spisi, rasprave o
književnosti, basna) – predstavnici: Eshil, Sofoklo, Euripid, Aristofan,
Menandar, Herodot, Tukidid, Platon, Aristotel,

GOVORNICI: Demosten, Tukidid



HELENISTIČKO RAZDOBLJE – obuhvaća tri stoljeća, od smrti Aleksandra
Velikoga do propasti Egipta, posljednje države – nasljednice njegova velikoga
carstva koja je potpala pod rimsku vlast

-književne vrste: epilij (kraći ep), razne lirske vrste: pastirske pjesme,
epigram



RIMSKO (CARSKO) RAZDOBLJE – grčka se književnost razvija u političkom
okružju rimske države. Javlja se zanimanje za slavna razdoblja kulturne
povijesti, za književne i jezične oblike koji su posvećeni starinama

-književna vrsta: roman

-predstavnik: Longo



LIRIKA - počinje se razvijati u 7.st.pr.Kr.

-vrhunac doseže u 6.st.pr.Kr.

-prva lirska ostvarenja nisu govorila o ljudskoj intimi nego su imala
društveni karakter

-najznačajniji predstavnici: Alkej – Sapfa – Anakreont – Pindar – Teokrit



1. ALKEJ (prva polovica 6.st.pr.Kr.)

-grčki pjesnik otoka Lezba, jedan od glavnih predstavnika monodijske melike
(=poezija pisana za solo pjevanje uz pratnju lire)

-politički aktivan; predstavnik aristokrata koji se i kao vojnik borio protiv
demokratske stranke i tirana; neko vrijeme živio u progonstvu

MOTIVI I TEME: politika, rat, mržnja prema tiranima

VRSTE PJESAMA: -pjesme uz gozbe i pijanke

-himne bogovima

-ljubavna lirika

-pjesme su mu fragmentarno sačuvane



ALKEJEVA ORIGINALNOST: tvorac je alkejske strofe



11 – U-U-U/-UU-UU

11 – U-U-U/-UU-UU

9 – U-U-U-U-U

10 – UU-UU/-U-U



- refleksivno težište pjesme je u trećem stihu (9) koje se prenosi na zadnji
stih (10)

- daktilske stope (-UU) su nositelji temeljnog sadržaja pjesme: burni
vjetrovi, valovi, plovimo na crnom

- strofu je popularizirao Horacije, rimski pjesnik



Obilježja Alkejeve lirike:

a) jasna slikovitost

b) jednostavan izraz

c) snažne emocije



Pjesme: «Lađi», «Ljeto»



2. SAPFA (prva polovica 6.st.pr.Kr.)

- najveća grčka pjesnikinja, rodom s otoka Lezba

- predstavnica eolske monodijske lirike i epitalamija (korske svadbene
pjesme)

- bila je upletena u politička zbivanja no to se nije odrazilo na njenu
poeziju



Obilježja Saphine lirike:

- sva je posvećena ljubavnoj tematici u kojoj pjesnikinja razvija široku
skalu ljubavnih osjećaja. od prvih ljubavnih iščekivanja do sreće ostvarenog
zanosa i očaja rastanka

- popularna već u antici

- razne legende oko nje (zna se da je upravljala jednom školom za djevojke)

- poezija joj je fragmentarno očuvana



a) slikovitost

b) muzikalnost

c) jasnoća, duboka iskrenost

d) erotizam

e) uzvišenost



- tvorkinja safičke strofe



11 – U-U/-UU-U-U

11 – U-U/-UU-U-U

11 – U-U/-UU-U-U

5 – UU/-U

-ima trohejski ritam; jednostavnija je od alkejske i pogodnija za emocionalno
izražavanje



Pjesme: «Ljubavna strast»; «Afroditi»-himna; «Pjesma o djevojci»



3. ANAKREONT (druga polovica 6.st.pr.Kr.)

- rodom je iz Male Azije

- u svojim kratkim lirskim pjesmama slavi vedre strane života, radosti što ih
čovjek nalazi u ljubavi, vinu i veselu društvu – takva se poezija naziva anakreontska
ili epikurejska po Epikureju, filozofu čija su učenja bila zasnovana na
razumu i težnji čovjeka za srećom

- popularan već u antici o čemu svjedoči i sačuvana zbirka od 60-tak pjesama
pisanih u njegovom duhu



Obilježja Anakreontske lirike:a) jednostavnost i jasnoća

b) živost

c) kratkoća



Pjesme: «Pijuckajmo»; «Bijela kosa»; «Misao na Had»; «Iskren sam»



4. PINDAR (oko 518.-442.pr.Kr.)

- najveći je predstavnik grčke i korske lirike; iz okolice Tebe

- najznačajniji predstavnik i tvorac ode (epinikij)-sačuvano 4 knjige oda

- ode je pisao u čast pojedinih natjecatelja, koje se prema mjestima
natjecanja dijele na:

1. Olimpijske, 2. Pitijske; 3. Nemejske i 4. Istamske



Obilježja Pindarovih oda:

- Pindar nikad ne opisuje samo natjecanje već slavi pobjednika, njegov
zavičaj i neko božanstvo, a nadasve samu pobjedu kao izraz vrline, dok u
centralnom, najljepšem i misaono najdubljem dijelu pjesme, obrađuje neki mit
vezan sa sadržajem



Pjesme: «Pjesnik o ratu»



5.TEOKRIT (3.st.pr.Kr.)

- rodom je iz Sirakuze na Siciliji

VRSTE PJESAMA: epigrami, idile (=lirske sličice, nazvane zbog svoje kratkoće)

- Teokrit je poznat po pastirskim ili bukolikim idilama (bukolos – govedo) u
kojima u monološkom ili dijaloškom obliku daje izvanredne lirske opise i crta
prizore iz južno-italske prirode



Pjesme: «Blagdan žetve» (7 idila poznata pod naslovom Kraljica idila)



EPIKA



a) EPIKA U STIHU



- vrhunac je u 8.st.pr.Kr.

- početak se vezuje uz Homera; no pretpostavlja se da je prije njega
postojala književnost o kojoj danas imamo malo sačuvanih podataka:



1. junačke pjesme koje su uz gusle pjevali i recitirali slijepi pjevači aedi

2. njih nasljeđuju pjevači lutalice rapsodi koji recitiraju pjesme drugih
autora uz pratnju lire



PREDSTAVNICI

a) HOMER: Ilijada; Odiseja – junački epovi; Boj žaba i miševa –
šaljivi ep

b) HESIOD: Djela i dani – didaktični ep

Postanak bogova (=Teogonija) – genealoški ep



1. HOMER – pjesnik rata (8. st. pr. Kr.)

- malo pouzdanih podataka, slijepi pjevač; rodom iz Smirne (Mala Azija)

-KNJIŽEVNI RAD: šaljivi ep “Boj žaba i miševa”, junački epovi, Ilijada,
Odiseja

- HOMERSKO PITANJE: sadrži pitanja: a) Homerove postojanosti i b) autorstva
“Ilijade” i “Odiseje”; u rješavanju tih problema izdvojila su se dva
mišljenja:

1. unitaristi – smatraju da su ovo djela jednog autora i to Homera

2. pluralisti – smatraju da su pojedine dijelove epova složili
različiti pjesnici

- ove rasprave krajem 18.stoljeća



2. HESIOD - (živio između 8. i 7. st.pr.Kr)

- pjesnik mira

- seljačkog porijekla; iako epičar u djela unosi subjektivnu notu



ZNAČENJE ZA KNJIŽEVNOST:

a) prvi je dao sustavni pregled grčke mitologije i realističan opis teškog
seljačkog života

b) smatra se tvorcem genealoškog i didaktičnog epa

«Djela i dani» - u epu iznosi svoj sukob s bratom Perzom koji mu je nečasno
oteo nasljeđe i to mu biva poticaj za pisanje epa kojim je htio uputiti brata
na rad i pošten život (Perz je bio i pijanica). Obraćanje bratu služi kao
forma za pouke što ih Hesiod upućuje suvremenicima: rad i pravda su temelji
morala i sretnog života i na njima se temelji napredak društva

- djelo je pisano heksametrom

- detaljno se opisuju oruđa, poslovi

- daju se savjeti za praktičan život

- realistički opisi prirode

- u djelo je unio i neke mitske priče (Pandora, Prometej)



b) EPIKA U PROZI

1. EZOP (6.st.pr.Kr.)

-tvorac basne; smatra se da je napisao oko 400 basni

-stvorio je basnu kao književnu vrstu davši joj oblik dramski komponirane
priče s ponajčešće tragičnim završetkom i poantom koja je poučna, a koja je
često dodana na kraju teksta u obliku pouke (najčešća: da u sviju vlada zakon
jačeg)



2. HERODOT (5.st.pr.Kr.)

-začetnik povijesnih dokumenata, putopisa i novelistike (priče, anegdote)

-«otac povijesti»

DJELO: «Povijest» u 9 knjiga u kojem iznosi:

a) utiske s putovanja

b) dao prikaz povijesti Grčke i susjednih zemalja

c) tekstove upotpunio pričicama,anegdotama



- mnogo je putovao po grčkim kolonijama; zemljama Bliskog istoka

- bio je prognan iz zemlje osuđen za urotu protiv tirana

- kad se vratio u domovinu napisao je spomenuto djelo u kojem iznosi:

a) povijesne događaje

b) zemljopisne podatke

c) etnografske podatke (običaje zemalja)

d) anegdote , pričice



3. LONGO (2./3.st.)

- začetnik romana (pastirski roman)

DJELO: «Dafnis i Hloja»



- njegov rad ulazi u bizantsku književnost --- kasnogrčka

- njegov roman postao je prototip pastirskog romana u renesansi i baroku



OBILJEŽJA ROMANA:

a) radnja se odvija u pastirskoj sredini

b) glavni likovi su napušteni od roditelja i odgajaju ih pastiri

c) između njih se rađa ljubav

c) završavaju sretno



4. PLATON (5.st.pr.Kr.)

- rođen u Ateni

- predstavnik je filozofske proze

DJELA: «Obrana Sokrata» - filozofski spis

«Država» - djelo u kojem govori o idealnom uređenju države



(Sokrat je bio optužen da kvari mladež jer je govorio da bogovi ne postoje;
tužio ga je Melet koji je bio loš pisac tragedija; osuđen je na smrt; u
zatvoru ispija čašu otrova)



5. ARISTOTEL

- grčki filozof; prvi poznati teoretičar književnosti

- pisao filozofske tekstove i rasprave o književnosti (poetika)

- pisac prve poetike koja je pronađena u renesansi 15./16.st.



DJELO: «Pjesnička umjetnost» (ili O pjesničkoj umjetnosti)-poetika



TEMELJNA PITANJA POETIKE O KOJIMA ARISTOTEL RAZMIŠLJA:



1. književni rodovi i vrste

- razlikuje tri roda: liriku, epiku i dramu

- epika je pisana heksametrom

- najuzvišenija književna vrsta je tragedija - sadrži elemente epike, ali na
čitatelja ostavlja jači dojam zbog katarze

- katarza

- dramska kompozicija utemeljena na pravilima o tri jedinstva: mjesta,
vremena i radnje



2. kompozicija umjetničkog djela

- preko primjera tragedije navodi da svako djelo treba imati. fabulu, likove,
govor i misao



3. razlike između epskog i dramskog

- epsko karakterizira: opsežna fabula, mnoštvo događaja (uzor mu je Homer),
neograničenost vremena…

- dramsko karakterizira: kratka fabula, tri jedinstva



4. razlike između povijesti i književnosti

- povijest se bavi onim što se dogodilo, a književnost onim što se moglo
dogoditi

- književnost je vrednija od povijesti jer povjesničar govori o
činjenicanma,a književnost o onome što je ljudima zajedničko



- prema njegovom shvaćanju umjetnost mora biti MIMETIČKA (grč. mimesis =
oponašanje, imitiranje)- umjetnik mora realistički prikazivati stvarnost, ali
u njega mora unijeti i vlastito iskustvo i osjećaje (dopušta maštu, ali ne
ići u krajnost!)

- npr. Sunce je na zalazu krvavo (jasna i logična metafora)

- ovakvo shvaćanje umjetnosti zadržalo se sve do početka 20.st. do AVANGARDE
kad umjetnost postaje AMIMETIČKA (bijelo platno, točka, pejzaž)



DRAMA



a) tragedija: Tespis – osnivač tragedije po Aristotelu, nema sačuvanih
podataka, Eshil, Sofoklo, Euripid

b) komedija: Aristofan, Menandar

- u 5.st.pr.Kr. «zlatni vijek grčke kulture»-vladavina Perikla



1. ESHIL (525.-456.pr.Kr.)

- tvorac grčke tragedije

- suvremenik grčko-perzijskih ratova i rađanja atenske demokracije

- taj junački duh oživljava u herojskim likovima junaka



KNJIŽEVNI RAD: napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satiričnih igara),
a sačuvano je samo 7 tragedija od kojih su najpoznatije:

«Okovani Prometej»

trilogija «Orestija» (1. Agamemnon 2. Žrtva na grobu /Hoefore/ 3. Eumenide)



- ESHILOVO ZNAČENJE ZA RAZVOJ TRAGEDIJE:

a) uvodi drugog glumca

b) smanjio ulogu kora

c) pojačao značenje dijaloga



- OBILJEŽJA ESHILOVIH TRAGEDIJA:

a) radnja je jednostavna i dosta statična

b )glavni lik je titan – nije običan čovjek već idealizirano biće s
naglašenim vrlinama ili manama

c) svečan i uzvišen stil s obiljem metafora

d) u tragedijama obrađuje problem sudbine čovjeka koji je igračka u rukama
bogova



2. SOFOKLO (496.-406.)

- rodom iz Atene; suvremenik Perikla



KNJIŽEVNI RAD: od 123 dramska djela što ih je napisao sačuvano je u cjelini
samo 7 tragedija:

«Ajant», «Elektra», «Kralj Edip», «Antigona», «Trahinjanke», «Filoktet»,
«Edip na Kolonu»



- SOFOKLOVO ZNAČENJE ZA RAZVOJ TRAGDIJE:

a) uvodi 3 glumca

b) pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga

c) povećava broj članova kora od 12 na 15 /radi dijaloga/



- OBILJEŽJA SOFOKLOVIH TRAGEDIJA:

a) junaci mu nisu više titanske ličnosti kojima upravlja usud i volja bogova
već obični ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini

b) harmonična kompozicija, jasno ocrtani karakteri, visoki etički principi i
duboka humanost

c) prvi piše neovisne trilogije (drame povezane likovima ali ne i sadržajem)

d) djela mu se prerađuju i danas u obliku modernih drama



3. EURIPID (oko 485.-406.pr.Kr.)

- posljednji veliki grčki tragičar

- suvremenik peloponeskog rata; učenik sofista; udaljavao se od općih
problema polisa i udubljivao u život i psihu pojedinaca



KNJIŽEVNI RAD: od 90-tak tragedija što ih je napisao sačuvano je 17,a
najpoznatije su:

«Alkestida», «Medeja», «Hipolit», «Elektra», «Ifigenija u Tauridi»





- OBILJEŽJA EUROPIDOVIH TRAGEDIJA:

a) služi se mitološkom građom, ali joj daje vlastitu interpretaciju te mitološke
junake prikazuje kao obične ljude sa ljudskim manama i strastima

b) u prikazu likova daje duboku psihološku analizu

c) najviše od svih grčkih tragičara utjecao na oblikovanje europske drame

ALKEJ







Bilješka o piscu




Alkej je pripadao aristokraciji. Vrlo je aktivno sudjelovao u
borbi između aristokracije i demosa i zbog toga je proveo niz godina u
progonstvu. Motivi građanskog rata vrlo su česti u njegovim stihovima. On pjeva
o oružju kojeg su pripremali urotnici spremajući se da zauzmu vlast i poziva ih
u borbu protiv tirana. Smrt Mirsila ( jednog od njih) je povod jednoj novoj
radosnoj pjesmi:





Sad
opiti se valja, pa i silom


Da
pije tko, jer nestade Mirsila.





Tušom
poruga obasipa Alkej Pitaka, koja je dužnost na Lezbu bila jednaka Solonovoj
djelatnosti u Ateni. Na kraju je omogućio Alkeju da se me|u drugim prognanim
aristokratima vrati u domovinu. Pitak je "trbušasti",
"krivonogi" i "neugledni" hvališa koji se vjenčanjem uspio
vezati s potomcima kraljeva, što su svoj rod izvodili od Agamemnona (tadašnjeg
tirana ). Uz svo svoje poštovanje prema onima koji potječu od "plemenitih
roditelja" ( kraljeva ) Alkej je prisiljen da prizna istinitost u ono
vrijeme poznate uzre~ice "čovjek je novac". Aristokrati iz Alkajevog
kruga služe kao najmenici kod istočnih kraljeva.


Alkej
nije uvjeren u postojanje budućnosti. On prikazuje svoj polis ( građane ) kao
brod koji plovi morem uz "borbu vjetrova" i u neprestanoj opasnosti
potopa. S političkim se temama izmjenjuju razgovori za stolom. Za muško društvo
tradicionalna počasnica postaje sredstvo za otkrivanje pjesnikovih osjećaja i
misli pred njegovim prijateljima. Radost i tuga, građanska borba i ljubavna
priznanja o neizbježnosti smrti ulazi u okvir počasnice s njezinim završnim
pozivom: "pijmo". "Gdje je vino, tamo je i istina",
objavljuje Alkej. Vino je "ogledalo ljudi", lijek od svih žalosti.





Ne
valja dušu tjerati u žalost,


Ta
od žalosti kakav će bit nam prid?


Oj
Bakho, dajde vina amo,


Tuzi
je najbolji melem vino.





Prema
antičkim vjestima Alkej nije pjevao samo o vinu, već i o ljubavi; rimski
pjesnik Horacije na slijedeći način karakterizira Alkeja u pjesmi, upućenoj
liri:





Lezbiski
je gra|anin, ratnik ljuti,


U
te prvi udario il sred borbe


Il
privezav uz vlažno žalo mora


Bacanu
lažu.





Bakha,
Muze, Veneru on je pjevo


I
dječaka, koji je vazda prati,


Ili
Lika dičnoga crnim okom


I
crnom kosom.





Oda I, 32.





Ta
je strana Alkejeva stvaranja slabo zastupana u sačuvanim fragmentima, ali i ono
malo što postoji svjedoči o bliskoj vezi s narodnom ljubavnom poezijom. Iako
postoji jedan stih iz tako zvane "pjesme pred vratima", serenade
zaljubljenika koji traži da ga puste k dragoj. Jedna pjesma je sadržavala žalbu
djevojke, koja čezne za ljubavlju. Alkej je pisao stihove i u čast lezbijske
pjesnikinje Sapfe npr. "čiste Sapfe s mrkim kovrčama i slatkim smješkom.
"


Alkejeve
misli su ograničene na: obrana interesa plemstva, vino i ljubav. Njegovi su
osjećaji i misli osnovni ili elementarni, a po kulturnom nivou on zaostaje za
svojim ionskim suvremenicima. Kad alkej obrađuje bogove ili mitološke teme
nikad ne prelazi do tadašnje granice mita. Ta je umjetnost još bliska
primitivnom realizmu: snaga emocije spaja se kod Alkeja s izravnošću i jasnoćom
izražaja, s velikom slikovitošću. Antički su kritičari u njemu "veličinu,
sažetost i milozvučnost udružene sa snagom. " Alkejevi su stihovi
muzikalni i odlikuju se po načinu strofičke građe. Strofa koja se kod Alkeja
najčešće upotrebljava dobila je u antici naziv "alkejska".


Do
nedavna je Alkej bio poznat samo u slučajnim i fragmentarnim citatima. U 20.
stoljeću bili su nađeni ostaci antičkih primjeraka Alkejevih djela, ali se
čitavih pjesama sačuvalo samo malo.





2. TEZA: Laži


Alkej
opisuje Grčku kao "crin brod", opisuje stradavanje demosa ( naroda )
udara ljute bure, opisuje da već postoje rupe na jedrima tj. da se Grčka već
raspada ali da će biti i gore. U kratko opisuje raspadanje Grčke države. U
zadnjem djelu uzvikom "Ne drži užad. . . " govori da joj nema spasa
tj. ne predviđa budućnost za Grčku.


Pjesmica
je pisana u dvije strofe; svaka strofa ima po dva stiha; stihovi sadrže po
deset tj. jedanaest stihova. Pjesmica nije rimovana.

















3. TEZA: Umro je tiranin





Alkej
opisuje smrt jednog tiranina nazvanog Mirsila poput jednog slavlja ili povod
jednoj novoj radosnoj pjesmi. Savjetuje svima da piju makar i na silu u znaku
slavlja.


Pjesmica
je pisana u dva stiha po deset tj. jedanaest strofa, nije rimovana.





4. TEZA: Ljeto





Uzvikom
"Napij se vina" Alkej započinje svoju pjesmicu. U toj pjesmici poziva
sve ljude da piju i da se dive prirodi i ženama. U početku pjesme opisuje ljeto
u njegovom najljepšem doživljaju, dok u zadnjem stihu opisuje ljeto poput muke
ili vrlo teške patnje.


Pjesmica
je pisana u dvije strofe po četiri tj. pet stihova. Stihovi sadrže po jedanaest
slogova. Rima je parna tj. A, A, B, B, C, C, . . .