IVAN GUNDULIĆ

7.I 8. PJEVANJE



Kazlar - aga se
kreće obalama Male Azije i Grčke, zemljama gdje je nekada cvijetala visoka
kultura, a u opisima su obilno zastupljene slike prolaznosti. Kazlar - aga
zaziva grčku. U tom njegovom zazivu koristi se Gundulić antitezom u kojoj je
Grčka prikazana kao nekada jeka i slavna zemlja, a sada samo skupina ruševina.
Antitezama nam pjesnik pokazuje prolaznost.


Čuvši o ljepoti
Sunčanice, aga se zapućuje u njeno rodno mjesto Smederevo, šaljući svoje ljude
u potragu za plemenitim djevojčicama.


Opis Sunčanicine
ljepote:





“
Svijetla je ova djevojčica


od
koljena despotskog:


vid
čuđeni i zenica,


slijepa
starca, čačka svoga. ”





“ Ali je
zaman da itko sada


nje
lipotu dvori mnogu,


zašto
djevstvo ona mlada


zavjetova
višnjem Bogu. “








Uvod u osmo pjevanje je tema o
ljepoti kao o Božijem daru:





"Ljepota
je od naravi


dar
čestiti, slavno blago,


gdi
se sabra, skupi i stavi


sve
što je ugodno, milo i drago"








Dalje se u tekstu, nakon
Gundulićeve definicije ljepote, upoznajemo s likom Ljubdraga koji je izmišljena
osoba. Kako je želio unuke,naprevio je zabavu, u nadi da se nekom od mladića
sviditi Sunčanica dolazi Kazlar - aga i prisilno odvodi Sunčanicu, pred ocem,
koji je slijep

9.PJEVANJE



Slavi se godišjica pobjede nad Turcima u
Varšavi, vitezovi su u lovu, a gospođe igraju na livadi izvan grada.





“
Plemenita družba ova


s
dobitnikom turskijeh sila


na
odlučna mjesta od lova


ovako
se uputila. “





Sokolica nalazi gospođe u šumi i otima ih sa
svojim ratnicima.





“
Vapije: evo plemenite


sreće,
evo lijepa plijena!


Sve
u glase sjedinjene


tuže,
ciče, plaču, cvile. ”





Turske ratnice, duboko u šumi odluče se
okupati i odmoriti. Tako ih zatiče Vladislav, te se razvije žestoka bitka.
Sokolicu od smrti spašava Vladislav, te njoj i prijateljicama daje slobodu.





“ Zašto,
zasve da turački


strah je
rasap naša sila,


kraljević
je svud poljački


štit i
obrana lijepih vila. “





“ Veleć
da ime svud njegovo


u srcu
će nosit svomu ... “





Dirnuta Sokolica izjavljuje
da se više neće boriti protiv kršćana.





“
proć krstjanim ona neće


nigdje
s drugam vojevati. “








Odlazi u Tursku, a na putu je zatekne Osmanova
poruku da mu se pridruži.

11. PJEVANJE



Opisuje se
vijećnica u varšavskom dvoru. Na pašinu molbu Zborovski tumači detalje
tapiserije s prikazom hoćimskog boja. Ali - paša predaje kralju sultanovo
pismo. Paša je lukav i jako snalažljiv, te zna izabrati prave rječikako bi
postigao svoj cilj. Govori kralju kako bi mu bilo mudro iskoristiti tursku
ponudu dok je još pravi trenutak. U daljnjem govoru potiče kralja da, ako mu je
stalo do borbe, ratuje za švedsku krunu koja mu je nepravedno uzeta. To se može
vidjeti i iz ovog citata :





"
nu ako te boja želja


tere
mrziš počivati,


imaš
tuđih neprijatelja


na
nje oružja tva dorati!


Očinstvo
ti je zveska kruna


S
dvijema druzijem sadružena


Ka
ti od dunda, zlobe puna


Bi
nepravo ugrabljena"





Ali - paša je rekao što je trebao i cilj je
postigao. Mir je sklopljen i on se vraća u Carigrad s mnoštvom darova koje je
dobio od kralja kao da je proslavio neku pobjedu, a ne molio za mir.





"Ali
je i paša opet bio


hvaljen,
častjen i darovan:


šestopenac
je on primio


vas
u suhu zlatu okovan."





Ali u ovom pjevanju još
nešto saznajeno o Ali - paši, no tu baš i ne bi bio hvaljen jer je u bitci kod
Hoćima pokazao nevjeru i bojažljivost pred poljskom vojskom te je zajedno s
ostalim neposlušnim vojnicima pobjegao.





"naprijed
slike koje stahu,


srem
gledati paši ne da,


er među
onim ki bježahu


i
priliku svoju ugleda"

20. PJEVANJE



U poslijednjem pjevanju
Mustefa slavi pobjedu nad Osmanom kojeg, pod njegovom naredbom, odvode u
tamnicu u Jedi - kuli. Osman je ostao ponižen pred vojskom koja mu se izruguje. Osman
zazivlje sva ona svoja bogatstva, sve časti i hvale, sve bojne konje s kojima
se borio protiv Poljske, ali ni oni mu ne mogu pomoći. Kao što je u prvom
pjevanju spomenuo kolo od sreće koje se neprestano vrti, tako ga je i sada
spomenuo:





"Ah,
ovako sreća vrti


uokolo
kolo svoje"


Vojska vrijeđa Osmana jer je po njima on
nepravedno oteo carstvo. On im pokušava dokazati da je on pravi car, ali
Mustefa donosi odluku da ga se zadavi. To je učinio sluga Mehmet:





"
Jaoh, ali se ma djedina


meni
otimlje sad po silu


i
sloboda š njom jedina,


za kom
čekam smrt nemilu"





Ovo su rječi koje je Osman izgovorio pred smrt. U
njima posebno dolazi do izražaja njegov strah i poslijednja molba upućena
vojsci da shvati istinu. Ali tada ga nitko ne sluša, samo mu se izrugivaju i
ponižavaju ga. U tom trenutku mi ga je bilo žao, smatram da su prema njemu
okrutno i neppravedno postupili, jer je on pravi vladar što je i dokazao. Djelo po meni
završava tužno i nepravedno.

POVIJESNA IMENA:





ALI-AGA, vođa
janjičara.





ALIJA, vezir cara
Mustafe.





ABAS, Abaz-paša,
beglerbeg erzerumski.





AHMAT, vezir cara
Osmana II.





AHMET, turski
sultan, otac mladog sultana Osmana II, vladao od 1603-1617; sin sultana
Mehmeda III i brat sultana Mustafe.
Naslijedio ga je 1617. Maloumni brat Mustafa.





ALI-PAŠA, od 1619.
veliki vezir, turski poslanik u Poljsku poslije Hoćimskog rata; podrijetlom
Hrvat.





DAUT,
velikodostojnik, beglerbeg Rumelije, carski zet, muž Mustafine sestre. Nakon
urote postaje veliki vezir. Jedan od glavnih aktera urote; podrijetlom Hrvat.





DILAVER, jedan od
glavnih vojskovođa turskih. Poslije Hoćima postao veliki vezir; ubijen u
uroti protiv cara Osmana (19. V. 1622).





HOĆA, sultanov
učitelj i savjetnik.





KAZLAR-AGA, hadum, tj.
nadstojnik careva harema i carev savjetnik.





KRUNOSLAVA, poljska
junakinja zaljubljena u Korevskog; izmišljeno lice.





LESANDRO, car;
Aleksandar veliki, car Makedonski, poznati osvajač u Starom vijeku (356.-323.
pr. Krista).





LESANDRO, kralj; poljski
kralj Aleksandar (1501.-1506.)





MUSTAFA, brat sultana
Ahmeta; nesposoban, slabouman, zvan “Svetac”. Poslije bratove smrti proglašen
carem, vladao dvije godine (1617.-1618.), kad je zbačen i carem proglašen
Ahmetov najstariji sin četrnaestogodišnji Osman II. Nakon urote 1622. Mustafa
je opet ustoličen za cara.





OSMAN, car Osman
II, junak Gundulićeva spjeva. Prvo dijete cara Ahmeta I, rođen je 1604; god.
1618. Preoteo je prijesto slaboumnom stricu Mustafi, koji će, međutim,
poslije četiri godine u uroti preoteti prijesto mladom Osmanu.





OMER-PAŠA, zapovjednik
jednog odreda turske vojske.





RIZVAN-PAŠA, čuvar
tamnice u Carigradu.





SOKOLICA, glasovita
turska ratnica, kćerka velikog Mogora (tj. tatarskog cara), zaljubljena u
Osmana; nije povijesno lice.





SKENDER-PAŠA, zapovijednik
Arbanasa u turskoj vojsci.





SOKOLOVIĆ-PAŠA, iz Bosne,
zapovijednik jednog odreda turske vojske.





SULIMAN, turski car
Sulejman II. Veličanstveni, car koji je tursku moć doveo do vrhunca. Vladao
je od 1520.-1566. Umro je pod Sigetom koji je branio hrvatski junak Nikola
Šubić Zrinski.





ŠABAN, zapovijednik
janjičara.





VLADISLAV, poljski
kraljević, sin kralja Žigmunda III. Bio je u taboru kod Hoćima, ali bolestan
ležao u šatoru, pa nije sudjelovao u borbama. Ipak, njegova prisutnost snažno
je djelovala na moral poljskih ratnika. Pobrao slavu pobjede.

LINKOVI IVAN GUNDULIĆ








http://dzs.ffzg.hr/html/Gunduli1.htm


http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Gunduli%C4%87





http://www.tportal.hr/teen/svastara/fset.html


http://www.moderna-vremena.hr/vrem/gundul.asp


http://www.posluh.hr/lektira/dubravka/dubravka.htm


http://lektira.mojblog.hr/1/osman--ivan-gunduli%C4%87/6087.aspx