NASILJE MEđU DJECOM U ŠKOLI

Pomozite djetetu da shvati zašto je nasilnik "to" cinio. Dijete treba shvatiti da nije krivo za ono što mu se dogadalo. Ako je vaše dijete bilo cime izazvalo agresiju nasilnika, upozorite ga na to. Pati li vaše dijete od ozbiljnijih problema nakon što je bilo izloženo nasilju, potražite pomoc strucnjaka.

Što uciniti ako je vaše dijete nasilno?

*
Ne tražite opravdanje za djetetovo nasilno ponašanje.
*
Kad god se vaše dijete ponaša nasilno prema suucenicima, mladoj djeci i drugima, reagirajte odmah jasno mu dajuci do znanja da to nije u redu i da to ne odobravate.
*
U svakoj prilici poucavajte dijete kako rješavati sukobe nenasilnim putem, kako sklapati i održavati prijateljstva, kako dobiti pažnju drugih iz poštovanja a ne iz straha.
*
Tražite od djeteta da vam detaljno isprica što se dogodilo.
*
Pitajte ga što je svojim ponašanjem željelo postici.
*
Navedite ga da vam kaže što je bilo loše u tom ponašanju.
*
Predložite djetetu da se stavi "u cipele" svoje žrtve. Kako se ona osjecala?
*
Razgovarajte s djetetom o tome kako bi drukcije i nenasilno mogao riješiti takvu situaciju sljedeci put?
*
Ne zaboravite pohvaliti dijete za miroljubivo ponašanje.
*
Ne negirajte djetetove emocije (npr.: "Ma nisi ljut. Zašto bi bio ljut?").
*
Poucite ga kontroli negativnih emocija ("Probaj duboko udahnuti i izdahnuti kad si jako ljut. Meni to pomaže.").
*
Ponašajte se prema djetetu onako kako biste željeli da se ono ponaša prema drugoj djeci.
*
Smatrate li da problem ne možete riješiti uspješno i na miroljubiv nacin, svakako potražite savjet strucnjaka.

Svome djetetu uvijek nedvosmisleno dajte do znanja da nasilje smatrate neprihvatljivim i nedostojnim nacinom ponašanja i ukazujte na štetu koju zbog takvog ponašanja trpi pojedinac (kako žrtva, tako i nasilnik), ali i društvo. Poucavajte ga moralnim vrijednostima i budite svojim ponašanjem model za te vrijednosti. Djelatnici škole i roditelji zajedno mogu pomoci u sprjecavanju i zaustavljanju nasilja u školama.

Nasilje u školi razlikuje se od uobicajenog zadirkivanja medu djecom u školi. Pod nasiljem se podrazumijeva:

* Fizicko nasilje (naguravanje, udaranje, grebanje, i sl.);
* Verbalno nasilje (nazivanje pogrdnim imenima, prijetnje i sl.);
* Socijalno nasilje (ogovaranje, ignoriranje, pokušaji da se drugu osobu izbaci iz grupe i sl.);
* Psihološko nasilje (prijeteci pogledi, posramljivanje, omalovažavanje i sl.).

Kako sprijeciti da vaše dijete bude zlostavljano u školi?
Poducite dijete kako da se zaštiti od nasilja u školi. Savjet koji cete dati djetetu mora biti realan, izvediv i mora sprijeciti daljnje širenje nasilja medu djecom:

*
Neka se ponaša hrabro: Eak i kad smo jako uplašeni jer nam netko prijeti, korisno je ponašati se hrabro – podignuti glavu, uspravno hodati i gledati osobu u oci;
*
Neka se zauzme za sebe: Djetetu je potrebno objasniti da nasilniku treba reci “Ne” a zatim mirno otici;
*
Neka se povjeri odrasloj osobi: Djeca cesto smatraju da bi povjeravanje odrasloj osobi bilo “tužakanje”. Potrebno im je objasniti što je “tužakanje” a što je traženje pomoci: ”Tužakanje je kad govoriš što je netko ucinio da bi mu nanio zlo. Tužakanje nije kad kažeš što ti je netko ucinio da bi zaštitio sebe.” Dijete treba imati osjecaj sigurnosti i povjerenja prema odraslim osobama;
*
Neka se povjeri prijateljima i potraži pomoc;
*
Neka nikada na nasilje ne uzvraca nasiljem. To nasilnik i želi, a i netko bi mogao biti ozlijeden.

Što uciniti ako je vaše dijete izloženo nasilju u školi?

*
Ostanite smireni i strpljivi. Imajte na umu da nas ljutnja i bijes, emocije koje su normalna reakcija na zlostavljanje našeg djeteta, cesto ne vode do dobrog rješenja situacije.
*
Slušajte svoje dijete i vjerujte mu -ono što vam govori njegovo je videnje situacije. Otvoreno razgovarajte o dogadaju, postavljajuci pitanja oprezno i obzirno.
*
Pokažite djetetu da vam je stalo do njega i do toga da uspješno riješi problem. Ne govorite ništa što bi moglo povecati osjecaj straha ili usamljenosti kod djeteta.
*
Ohrabrite dijete i recite mu da je postupilo dobro kad se obratilo vama za pomoc. Važno je da dijete zna da ima pravo na zaštitu te da se ima kome obratiti.
*
Ne poduzimajte nikakve “korake” prije nego što ste o tome razgovarali s djetetom. Roditelji ponekad zbog uzbudenosti reagiraju impulzivno i na nacin koji još više pogorša situaciju (npr. roditelj se obracuna sa ”zlostavljacem” koji je zapravo reagirao na neprihvatljivo ponašanje njegovog djeteta pa se druga djeca zbog toga više ne žele družiti s njime).
*
Ne obecavajte ništa što ne možete ispuniti.
*
Obavijestite o onome što se dogodilo uciteljicu/a i/ili osobu iz strucnog tima škole. Ispricajte detaljno što se dogodilo i koliko je trajalo. Tražite da vam se kaže što ce škola poduzeti i dogovorite ponovni sastanak.